Bilo je teško vrijeme,
to nije priča ni bajka.
Kad nije bilo radosti,
već samo strah,
smrti hajka.
Bilo je nekoć vrijeme,
a jedna mladost je zrela.
U dnu je mlada srca
zaorila nada vrela
on htjede čuti i znati,
on teške staze prati.
On misao naroda shvati,
i hoće vjeru da vrati,
raskrili majka njedra,
zablista crvena luč,
pod mračnim nebom zaori
slobodarski poklič vruć!
Došla su teža vremena,
bili smo sami na svijetu.
Dok mračne sile traju
omražene dane pletu,
nitko ruku ne pruža,
i nitko pomoć bi dao!
On tada je jedini znao
vjeru svom narodu dati,
zvijezdu slobode da vrati,
znao što mora i treba,
i bojni poklič naroda
uzdigao se do neba!
Bila su teška vremena,
to nije priča i bajka.
Sad to dobro znamo,
danas, u stretno sutra
i jučer ovdje i tamo
ista nas misao vodi:
Dobro je, druže Tito
nama, što tebe imamo
jučer u ratu, danas u slobodi!