Dodji, Najdrazi,
sidji sa Brda svjetlosti!
Cudan, usamljen,
mi nismo znali zasto si!
Sidji, Najdrazi,
snaga je s tobom velika,
Mi smo korito,
a ti si bujna rijeka.
Dodji, dodji,
i rijeku poljem navrati,
dodji, dodji,
potoci njoj ce trcati!
Dolje, Najdrazi,
tmina je pala pregusta!
Ovdje laz je,
iskrivila im je usta!
Ti nam kazujes
Ja sam sa vama podjednak!
Ali, Najdrazi,
dragulj je kamen i prvak.
Kad stignes gore,
gdje slusas skripu od pera,
kada, Najdrazi,
ugledas Lotos Munteha,
sidji, sidji, vrati se,
budi sve uz nas,
jer, bez tebe,
mi cemo lutat, trazit spas!
sidji, sidji, sidji...