Для того, кто умел верить [Dlya togo, kto umel verit] [Croatian translation]

Zajedno s mirisom polja

spaljenih suncem

Poput tamne ptice u srce

Dolazi nova jesen.

Ti pleteš svoj vijenac

posmrtnim vrpcama,

od uvelog cvijeća

i potamnjelih klasi

Ali tko zna, u što će se pretvoriti

Hladnoće i gubitci

Za onoga, koji je znao vjerovati?

I tko zna kad će se nad vodom

uzdići plava zvijezda

za onoga koji je znao čekati?

Bolno ti je hodati,

Teško ti je disati

Umjesto srca imaš

Otvorenu ranu.

Ali ti svejedno činiš

Još jedan korak

kroz pelin i trnje

prema dugoočekivanom nebu.

I jednom će se probuditi svi anđeli

I otvorit će vrata

Za onoga koji je znao vjerovati

I jednog tmurnog siječanjskog jutra

Procvijetat će u planinama bademi

Za onoga koji je znao čekati.

Vrijes se savija prema zemlji,

Potamnio je horizont

Oblaci postaju teški

i zraka svjetlosti je sve manje.

Ti sjediš na brežuljku

Nepokretno i nijemo

Sve riječi su već rečene,

sve pjesme ispjevane

Ali ja znam, naći će se ključevi

I otvorit će se vrata

za onoga koji je znao vjerovati.

I nad tamnim vodama mraka

uzdići će se plava zvijezda

Za onoga koji je znao čekati.

Usamljeni čamac

izgubljeno klizi

Hladnim vodama

beskrajne tuge.

Samo nebo zna

Sve o našoj napuštenosti

i o boli povezanoj s

zavjetom tišine.

Negdje postoje otoci utjehe

i spasonosne obale

Za one koji su znali vjerovati.

Tamo se rađaju nove zvijezde

I u planinama cvijeta badem

Za onoga koji je znao čekati.