Odupirem se
Život uzima mirni pravac sada otkako si otišla
To je hladnije od hladnoće
Moje srce zato je zaleđeno
Život stoji u mjestu
Unutar mog srca je poput poslijeratnog razdoblja
Sve je prekriveno krvlju
Vjeruj mi, to raste sve vrijeme
Tvoje odustvo je poput mučenja na zemlji
Ono što je ostalo iza je život obojen sa mojim grijesima
Svaki stih je napisan sa mnogo suza u mojim rečenicama
Svijete, ponovo se odupirem tvojim bolovima
Ljubavi okolo čini se da su ispisane kao laži
Živim vani iz čiste tvrdoglavosti ali me ne pitaj kako
U sredini slomljenog pakla
Otkako si otisao
Nisam mogla napraviti mjesta za ljubav u svom srcu
Siroce sam
Bas kao laz
Slomljena sam čak više nego što si ti uznemiren
Jesi li patio kao ja
Jesi li živi mrtvac, kao zatvorenik
Tvoja čežnja postaje sve veća i veća u mom srcu
Kao zapušteni slomljeni bodež
Sudbino, sudbino,
Nisi bila blaga prema nama
Sudbino,sudbino,
Nisi pisala istu priču za nas,
Živote, živote,
Nisi bio blag prema nama
Živote, živote,
Nisi pisao istu priču za nas,
Od kada si odustao i otišao dalje
Nijedna lijepa riječ me ne dotiče u srce
Tiha sam kao ugašena svijeća
Trag od zapuštenog bodeža i dalje ostaje
Hoće li moja koža zaboraviti tvoje ruke ( dodire)?
Moje srce ne dopušta da voljeni ode
Spalio si me
Poput otrovnog bodeža
Sudbino, sudbino,
Nisi bila blaga prema nama