Vi ste mi rekle: "Stani,
To je sve što mogu Vam dozvoliti."
Rekao sam ljutito kroz zube,
Jer ipak je glazba tek počela:
"Naravno, otići ću,
Mrzim oduvijek tjerati ljude,
Ali nadimak Dinamo
Navijek ste dobile."
Ubio sam vrijeme na Vas,
A novca ubio toliko što ne mogu ni prebrojiti;
Ubio sam na Vas svoju dušu,
Pa što sam dobio zauzvrat?
Samo poljubac koji kao leptir
Dotaknuo me je i odletio,
I veliki broj
Nerazumljivih problema.
Vi ne brinete se nimalo
Za moje modrice i ozljede,
Naravno nisam mlad,
I nažalost nisam tajkun.
Ubio sam muhu
Što je sjedjela na Vašoj lijevoj podlaktici.
Zbogom, Dinamo,
Ili kako još je Vaše ime.
Ubio sam muhu
Što je sjedila na Vašoj lijevoj podlaktici.
Ja bih ubio i muhu na desnoj,
Ali svi naokolo se smiju nada mnom.