Moj život je poput rane koju češem samo da mogu krvariti
Povraćam svoje riječi, pišem tako da se mogu hraniti
I smrt raste poput stabla koje je posađeno u mojim prsima
Njegovo korijenje je u mojim stopalima, hodam tako da ne umre
Oh dušo, izgubljen sam...
Probao sam progurati boje iz prizme natrag u bijelo
Da bih uskladio naše različite pulseve u zaslijepljujućem svijetlu
I ako ljubav nije ključ, ako ljubav nije ključ
Nadam se da ću pronaći mjesto na kojem bi mogao biti
Znam da u tvom srcu postoji odgovor na pitanje
Za kojeg još nisam svjestan da sam ga postavio
I da to stablo nije popilo moje suze
Krvario bi i plakao sve te godine
Koje sam sam pustio da prođu
Oh dušo, tvoj sam...