Девочки-лунатики [Devochki-lunatiki] [Croatian translation]

Mokri asfalt, svjetla automobila udaraju u oči

Ovdje ne postoji ''može'' i ne postoji ''ne može''

Sve smo mi kćeri gradova, naših malenih svijetova.

Sjajna svjetlost osljepljuje oči

Ja sam treća s desna, a šeste više nema

I sve imamo istu tužnu priču, mi smo doseljenici.

U prijestolnici su širom otvoreni prozori, djevojke-mjesečari,

Suze-votka, razbijaju se na omot bombona

Bosim nogama po staklu mliječne staze.

U prijestolnici su širom otvoreni prozori, djevojke-mjesečari,

Djetinjstvo je mrtvo, raspličemo vrpce

Pristajem na sve osim na ljubav.

Oči-dijamante je lakše zatvoriti,

Sve napraviti kako treba, zapaliti cigaretu i zaboraviti,

Za njihovo papirnato ''hvala'' sve je ispunjeno i nije mi više važno.

Nazvati doma, reći mami

da je sve u redu, mogu samo sanjati

Ovdje svi imamo istu priču, teritorij, bojno polje to sam ja.