O moja slatka patnjo,
Čemu se boriti, ti se pojavljuješ iznova.
Ja sam ništa doli jedno nevažno biće,
Bez njega sam pomalo luda,
Lutam sama podzemnom željeznicom.
Jedan posljednji ples,
Da zaboravim na svoju neizmjernu bol.
Želim pobjeći, da sve krene ispočetka,
O, moja slatka patnjo.
Pokrećem nebo, dan, noć.
Plešem s vjetrom, s kišom.
Malo ljubavi, malo meda
I ja plešem, plešem, plešem, plešem, plešem, plešem, plešem.
I u buci, ja trčim i bojim se
Je li na mene red?
Evo dolazi bol...
Kroz cijeli Pariz, napuštam se
I dalje letim, letim, letim, letim, letim, letim, letim.
Toliko nade...
Na ovom putu u tvojoj odsutnosti.
Uzalud se trudim, bez tebe moj život nije ništa doli ukras što sjaji, besmislen.
Pokrećem nebo, dan, noć.
Plešem s vjetrom, kišom.
Malo ljubavi, malo meda
I ja plešem, plešem, plešem, plešem, plešem, plešem, plešem.
I u buci, ja trčim i bojim se
Je li na mene red?
Evo dolazi bol...
Kroz cijeli Pariz, napuštam se
I dalje letim, letim, letim, letim, letim, letim, letim.
U ovoj slatkoj patnji,
Čije povrede platila sam u cijelosti
Slušaj kako je moje srce veliko.
Ja sam dijete svijeta.
Pokrećem1nebo, dan, noć.
Plešem s vjetrom, kišom.
Malo ljubavi, malo meda
I ja plešem, plešem, plešem, plešem, plešem, plešem, plešem.
I u buci, ja trčim i bojim se
Je li na mene red?
Evo dolazi bol...
Kroz cijeli Pariz, napuštam se
I dalje letim, letim, letim, letim, letim, letim, letim.
1. Kroz ovu pjesmu ona prolazi kroz unutarnju borbu dok raste kao osoba, stječe samopouzdanje i preuzima kontrolu nad svojom sudbinom. "Pokrenuti nebo i zemlju" kao francuski frazem znači učiniti sve u svojoj moći. Indila vjerojatno koristi svoju umjetničku slobodu te i zbog prirode pjesme koristi "nebo, dan i noć". U refrenu ona ostavlja svoje djetinjaste strahove i tugu iza sebe, shvaća da je toliko već tugovala da je otplatila sve svoje dugove u cijelosti i da je dovoljno zrela, spremna, njeno srce je čisto kao srce djeteta (ja sam dijete svijeta), te da ima moć pokrenuti (svoj) svijet. Na trenutke i dalje sumnja u sebe te se pita je li došao opet red na nju da tuguje, u tim se trenucima napušta, tj. misli joj lete