Sama, ravnodušna, stol za doručak u inače praznoj sobi
Mlada djevojka, nasilje*, središte njezine vlastite pozornosti
Majka čita naglas, dijete pokušava to razumjeti
Pokušava je učiniti ponosnom
Sjene se spuštaju u njenu glavu
Obojana soba, ne može se poreći da nešto nije u redu
Ne zovi me kćerkom, ne pristoji mi to
Sačuvana slika će me podsjećati
Ne zovi me kćerkom, ne pristoji mi to
Sačuvana slika će me podsjećati
Ne zovi me
Ona drži ruku koja ju sputava
Ona će se uzdignuti
Ne zovi me kćerkom, ne pristoji mi to
Sačuvana slika će me podsjećati
Ne zovi me kćerkom, ne pristoji mi to
Sačuvana slika će me podsjećati
Ne zovi me kćerkom, ne pristoji mi to
Sačuvana slika će me podsjećati
Ne zovi me kćerkom, ne pristoji mi to
Sačuvana slika će me podsjećati
Ne zovi me
Sjene se spuštaju
Sjene se spuštaju
Sjene idu, idu, idu...