Živim na uglu staroga Montmartrea
Moj se otac se napija svake večeri
I da bi nahranila nas četvero
Moja bijedna majka radi kao pralja.
Ja, ja sam bolesna, sanjam uz svoj prozor
Gledam kako prolaze ljudi od negdje drugdje
Kad se dan približi izmaku
Ima stvari koje mi pomalo zadaju strah.
U mojoj ulici ima ljudi koji se šetaju
Čujem ih kako šapuću u noći
Kad idem na spavanje uljuljkana uspavankom
Odjednom sam razbuđena njihovim krikovima
Zvuk zviždaljke, odjek koraka, što odlaze i dolaze
Onda tišina koja mi ledi cijelo srce
U mojoj ulici ima sjena koje se šetaju
I tresem se i hladno mi je i bojim se
Moj mi je otac jednog dana rekao: "Kćeri,
Ti nećeš ostati ovdje zauvijek,
Nisi za ništa, iz takve si obitelji
Trebala bi se pobrinuti za vlastiti kruh."
Muškarci smatraju da si prilično zgodna
Ne moraš ništa više do izaći u mrak
Priličan je broj žena koje zarađuju za život
Kao "dame s trotoara"
U mojoj ulici ima žena koje se šetaju
Čujem ih kako pjevuše u noći
Kad idem na spavanje uljuljkana uspavankom
Odjednom sam razbuđena njihovim krikovima
Zvuk zviždaljke, odjek koraka, što odlaze i dolaze
Onda tišina koja mi ledi cijelo srce
U mojoj ulici ima žena koje se šetaju
I tresem se i hladno mi je i bojim se
I tjednima i tjednima kasnije
Nemam više kuću, nemam više novca
Ne znam kako drugima to uspijeva
Ali ja ne mogu pronaći mušteriju
Prosim milostinju od ljudi što prolaze
Komad kruha, nešto za jelo
Nemam više nimalo odvažnosti
Sad sam ja ona koja ulijeva strah
U mojoj ulici svake večeri se ja šetam
Može me se čuti kako jecam
Kad vjetar pošalje nebu svoju uspavanku
Cijelo mi je tijelo smrznuto pod kišom
Ali ne bojim se više, čekam beskrajno da dobri Bog stigne
Da me pozove da se utoplim pored njega
U mojoj ulici ima anđela koji me odvode
Za sve vijeke je završila moja noćna mora