Ja nisam krhka statua od stakla,
ni čarobna ruka me nije dotakla.
Promjenu slijedim, početak me mami,
jer nisam od onih što vječno su sami.
Sad mijenjam snove i navike svoje
i sve te misli što crnog se boje.
Znam da će doći i moje vrijeme,
šansa da ipak iz mraka se krene.
(×2):
Bit će to dan, ovaj ludi dan
kad ću tražiti od svijeta da mi snage da.
Bit će to dan, prav i važan dan
kad ću pronaći svoj put i samu sebe ja.
Ne želim vječnost u kavezu stana,
već život koji uređujem sama.
Slutim da ide to novo vrijeme,
čas da se nekud iz mrtvila krene.
Ja nisam krhka statua od stakla,
ni čarobna ruka me nije dotakla.
Promjenu slijedim, početak me mami,
jer nisam od onih što vječno su sami.
(×2):
Bit će to dan, ovaj ludi dan
kad ću tražiti od svijeta da mi snage da.
Bit će to dan, prav i važan dan
kad ću pronaći svoj put i samu sebe ja.