Ispisat ću po nebu riječi za tebe,
vjekova mir vraćaš mi ti,
smiruješ vode nabujale,
moj šapat i krik ćeš pomiriti.
Pijem ti dah kao lijek svaku noć
prije no što usnim ja,
i taj tren i zauvijek samo ti
ti si mi u mislima.
(Refren)
I kad nisi tu, kraj mene,
da znaš da me boliš,
i noćas ja ću da te
čuvam dok spavaš
i ljubim tamo gdje
najviše voliš, dok sanjaš
Hodao sam ja bos po oštrici,
kavez samoće život mi gradio,
i stalno čekaš lopova da karte otvori,
hiljadu puta dosad me uvalio.
Ljubim ti oči k'o u bunilu,
svaku noć tu boju usnim ja,
ti si izvjesnost u ovom ludilu
i jedino Sunce što mi sja.