Gdje god se okrenem, utvare izviru,
nije ni čudo što ,hodam u snu.
U ovom gradu ljubavi brzu izumiru,
gdje da nadjem te da hodamu u snu!
Stalno me progone, neke oči dokone
mjere mi osmijeh,
je li previše dug.
Molim te javi se, već polagano posustajem,
pojavi se da te povedem.
Gdje da nadjem te,
da hodamo u snu,
na javi sam,
k'o u bunilu.
Gdje da nadjem te
ruke sigurne,
he eej eej
he eeeeeeej.
Sjašu pa najašu,
glupave face bez imalo stila,
pitam se ponekad, ima li iko normalan,
ima li iko, da mu dam svoj san.