Godine bježe od tebe kao mrvice kruha odbačene u kantu za smeće.
One se nakupljaju u gomile neostvarenih snova.
Ti gledaš unatrag i misliš :
Zašto sam se prodao
tako jeftino?
Preostale noći su ti odbrojane.
Tvoj život je spaljeni opušak u vrtlogu pepeljare.
Ti gledaš unatrag i misliš :
Zašto sam se prodao
Tvoj pepeo se prosipa preko lijesa i nitko se ne sjeća tko si bio.
Ništa nije banalno kao život koji je upravo završio.
Ti se nisi odupro i stoga nitko se ne zamara sjećanjem na tebe.
Što dolazi sada je ništavilo crno kao noć i vječni jad u bezgraničnom zaboravu.
Sakrivam se ispod pokrova,
kojeg prekriva hladnoća,
noć gleda tiho,
priča laži,
ništavilo lebdi iznad mene,
bos, odupirem se,
Svoj krevet za umiranje pripremam,
Svoj krevet za umiranje pripremam,
Godine bježe od tebe kao mrvice kruha odbačene u kantu za smeće.
One se nakupljaju u gomile ružnih snova.
Koliko često si pogledao unatrag i pomislio,
Zašto sam se prodao
tako jeftino?