Kada padne mrak videćeš novi svet
Zimski zagrljaj izgubljen je... u šumi
Tišina... duboka tajna
Skrivena u tami
Veštice i njihove čini
Drveće izgleda kao da je živo
Suze tvoje majke
Padaju zato što si mrtav
Zatočen u žalosnom sanduku
"Ustajem iz groba da tražim vrlinu, koja mi nedostaje i da od ljubavi zagrlim mog izgubljenog mladoženju i pijem krv iz njegovog
srca..."
"Umri sa svim svojim apetitima, sa svojim sebičnjaštvom i sa svim smrtnim gresima."
[Preuzeto iz "Nekada, ako se dobro sećam*...", Arthur Rimbaud]
Kada padne mrak vraćaš se u život
Šiljatih zuba... i crvenih očiju