Reci mi da ti me ne voliš iznad šalice kave,
i da samo trebam tražiti dalje..
Milijun milja između nas,
planete se pretvaraju u prašinu..
pustila sam da sve to samo nestane daleko.
Hodam praznim ulicama, nadajući se da mogli bi se sresti.
Vidim tvoj auto parkiran na cesti,
upaljeno svijetlo na tvom prozoru.
Znam sigurno da si kod kuće,
ali ja samo moram proći pored.
Dakle naravno da ne, mi ne možemo biti prijatelji.
Ne dok sam ja još uvijek ovako opsjednuta.
Pretpostavljam da sam oduvijek znala ishod,
ovako se naša priča završava.
Pušim tvoju marku cigareta,
i molim se da ti možda me nazoveš.
Ležim u krevetu cijeli dan zureći samo u zidove.
Viseći noću po barovima , želeći da nikada nisam rođena.
I dajem se bilo kome tko želi me odvesti kući.
Dakle naravno da ne, mi ne možemo biti prijatelji.
Ne dok sam ja još uvijek ovako opsjednuta.
Pretpostavljam da sam oduvijek znala ishod,
ovako se naša priča završava.
Ostavio si za sobom nešto odjeće,
moj trbuh se prebaci kada ju podižem sa poda.
Svi moji prijatelji kažu da su zabrinuti,
izgledam previše mršava,
prestala sam da uzvraćam na sve njihove pozive.
Dakle naravno da ne, mi ne možemo biti prijatelji.
Ne dok sam ja još uvijek ovako opsjednuta.
Pretpostavljam da sam oduvijek znala ishod,
ovako se naša priča završava.
Bila je potrebna šalica kave,
da dokaže da ti ne voliš me.