Sve ono što smo već čuli više nam ne dostaje
i uvijek su priče iste
svi govore ali nitko ne čini ono što kaže...
Tisuće ulica sijeku zgrade i kolika mladost
vraća se iz škole, torbe na ramenima takva je stvarnost...
Uznemirena srca zbog vjetra zagubljena jer
s unutrašnjom tjeskobom svatko je van sebe...
Uznemirena srca smo mi ali spremni reći da
onome koji zatraži ruke onome koji se tako osjeća...
Sve ono što ovdje imamo više nam ne dostaje
želimo prostora da idemo naprijed, želimo poštenje...
Uznemirena srca zbog vjetra malo ljutiti jer
u ovom nepokretnom vremenu svatko misli na sebe...
Uznemirena srca ćemo biti... ali spremni reći da...
onome koji zatraži ruke...onome koji se tako osjeća...