Ponekad se uzdignem, napravim tisuću preokreta
ponekad se zaključam iza otvorenih vrata
ponekad ti kažem čemu ta tišina
i ponekad pripadam tebi, a ponekad vjetru
Ponekad pripadam jednome, a ponekad stotinu njih
i ima trenutaka, moj živote, kad kunem se da pomislim
zašto je tako teško osjećati se kako se osjećam
osjećati se kako se osjećam, neka je teško
Ponekad te gledam, ponekad me puštaš
posuđuješ mi svoja krila, provjeravaš svoje tragove
ponekad za sve, makar me nikada ne iznevjeriš
ponekad sam tvoja, a ponekad ničija
i ponekad, kunem se, uistinu mi je žao
što ti ne dajem cijeli život, što ti dajem samo te trenutke
zašto je tako teško
to je samo život
to je samo život
zašto je tako teško
Kad me nitko ne vidi mogu biti ili ne biti
kad me nitko ne vidi okrenem svijet naopako
kad me nitko ne vidi koža me ne ograničava
kad me nitko ne vidi mogu biti ili ne biti
kad me nitko ne vidi
Ponekad se uzdignem, napravim tisuću preokreta
ponekad se zaključam iza otvorenih vrata
ponekad ti kažem čemu ta tišina
i ponekad sam tvoja, a ponekad pripadam vjetru
Pišem ti iz dubine mog vlastitog postojanja
gdje se rađaju žudnje, beskrajna suština
ima toliko tvojih stvari koje ne shvaćam
i toliko mojih stvari, ali ih ne vidim
pretpostavljam da mislim kako ih nemam
ne razumijem svoj život, stihovi gore
imam te u mraku, žao mi je, ne pogađam
ne pali svijetlo jer su mi goli
duša i tijelo
Kad me nitko ne vidi mogu biti ili ne biti
kad me nitko ne vidi okrenem svijet naopako
kad me nitko ne vidi koža me ne ograničava
kad me nitko ne vidi mogu biti ili ne biti
kad me nitko ne vidi
kad me nitko ne vidi koža me ne ograničava, ne
Kad me nitko ne vidi mogu biti ili ne biti
kad me nitko ne vidi mogu biti ili ne biti
jer koža me ne ograničava
mogu biti ili ne biti
kad me nitko ne vidi
Ponekad se uzdignem, napravim tisuću preokreta
zaključam te u svojim očima iza zatvorenih vrata
ponekad ti kažem čemu ova tišina
i ponekad pripadam tebi, a ponekad vjetru
ponekad vjetru
ponekad vjetru
ponekad vjetru