Bolje da si odsutna neko vrijeme,
sve dok ne osjetim da vjetar
prestao je pričati mi o tebi.
Bolje da se ne prisjećam tvog lica,
jer bol nikada ne prestaje
kada se sjetim tebe.
Bolje da ne pitam nikoga sa kim si ,
ne vjerujem da bih podnio još jednu ranu,
ni jednu ranu više.
Bolje da više ne govorim tvoje ime,
kako nikada ne bi mogla me dosegnuti prošlost,
i ostaviti me zaključanog u mraku.
Bolje da više ne govorim tvoje ime,
jer ono čuva riječi, poglede,
trenutke, koji žive
jako duboko u mojoj samoći,
i ne mogu podnijeti
da ne zadrhtim
kada kažem tvoje ime.
Bolje da više ne ostajem u kući,
jer na kraju uvijek se dogodi,
da poželim pobjeći.
Bolje da ne iskušavam samog sebe
jer činim ovaj ponor još većim ,
a iz kojeg želim izaći.
Bolje da ne pitam nikoga sa kim si ,
ne vjerujem da bih podnio još jednu ranu,
ni jednu ranu više.
Bolje da više ne govorim tvoje ime,
kako nikada ne bi mogla me dosegnuti prošlost,
i ostaviti me zaključanog u mraku.
Bolje da više ne govorim tvoje ime,
jer ono čuva riječi, poglede,
trenutke, koji žive
jako duboko u mojoj samoći,
i ne mogu podnijeti
da ne zadrhtim
kada kažem tvoje ime.
I ne mogu podnijeti
da ne zadrhtim
kada kažem tvoje ime…