Kažu da to izblijedi ako pustiš, ljubav je stvorena da zaboraviš.
Urezao sam tvoje ime preko svojih vjeđa,
Ti moliš za kišu, ja molim za sljepoću.
Ako me još želiš, molim te, oprosti mi,
Kruna ljubavi pala je s mene.
Ako me još želiš, molim te, oprosti mi,
Jer iskra nije u meni.
Skrivećki sam to iznio prije nego mi je mama ušla u sobu.
Jedina stvar koju stalno mijenjaš je tvoje ime.
Moja ljubav nastavlja jednako rasti,
Baš poput raka, a ti mi nećeš dati jasan odgovor!
Ako me još želiš, molim te, oprosti mi,
Kruna ljubavi je pala s mene.
Ako me još želiš, molim te, oprosti mi,
Jer tvoje ruke nisu na meni.
Ostrugao sam ih prije nego mi je mama ušla u sobu.
Boljke ljubavi, a one nastavljaju rasti,
U mom srcu je cvijeće koje raste na grobu naše stare ljubavi,
Otkako si mi dala jasan odgovor.
Ako me još želiš, molim te, oprosti mi,
Kruna ljubavi nije na meni.
Ako me još želiš, molim te, oprosti mi,
Jer iskra nije u meni.
Nije u meni.
Nije u meni.
Ti mora da si ta.
Ti mora da si put.
Tvoje ime je jedina riječ,
Jedina riječ koju mogu reći!