Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
Da bi vazda sretna bila!
Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina,
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!
Vedro nebo, vedro čelo,
Blaga prsa, blage noći,
Toplo ljeto, toplo djelo,
Bistre vode, bistre oči:
Vele gore, veli ljudi,
Rujna lica, rujna vina,
Silni gromi, silni udi; —
To je naša domovina!
Ženju srpi, mašu kose,
Djed se žuri, snope broji,
Škriplju vozi, brašno nose,
Snaša preduć malo doji:
Pase marha, rog se čuje,
Oj, oj zvenči, oj, u tmine,
K ognju star i mlad šetuje; —
Evo t’ naške domovine!
Luč iz mraka dalko sija,
Po veseloj livadici,
Pjesme glasno brijeg odbija,
Ljubni poje k tamburici:
Kolo vode, živo kolo,
I na brdu, i u dolini,
Plešu mladi sve okolo; —
Mi smo, pobre, u domovini!
Magla, što li, Unu skriva?
Ni l’ to naših jauk turobni?
Tko li moleć smrt naziva?
Il’ slobodni, il’ su robni?
»Rat je, braćo, rat junaci,
Pušku hvataj, sablju paši,
Sedlaj konjče, hajd' pješaci,
Slava budi, gdje su naši!«
Buči bura, magla prođe, —
Puca zora, tmina bježi, —
Tuga mine, radost dođe, —
Zdravo slobost, — dušman leži!
Veseli se, tužna mati,
Padoše ti vrli sini,
Ko junaci, ko Hrvati,
Ljaše krvcu domovini!
Teci, Savo, Dravo teci
Nit’ ti Dunav silu gubi,
Sinje more, svijetu reci:
Da svoj narod Hrvat ljubi,
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!