Ovi komad stine šta iz mora viri,
di se bura s jugom svadi pa se miri.
To su stare kuće od tri brata,
Duje, Vlaha i Donata,
koje tamo stoje vjekovima.
Di na listu loze spava žensko dite,
brižno pazi na nju stari Velebite.
Njeno plavo more krv je plava,
našeg kralja Tomislava,
naših knezova i vitezova.
Njeno plavo more krv je plava,
našeg kralja Tomislava,
naših knezova i vitezova.
Da Bog da više ne čula oružja zvuk,
al' znaj čovik je čoviku vuk.
Da je Bog ima kćer ka šta je imam ja,
da bi joj ime Croatia.
Ako kreneš gori samo par koraka,
s Gornjeg Grada čut ćeš zvona svetog Marka.
Nek' nam blagoslovi crvenicu,
kamen more i ravnicu..
S dlana pusti bilu golubicu.
Da na svaku našu ljutu ranu,
stavi maslinovu granu,
znamen vječne ljubavi i mira.
Da Bog da više ne čula oružja zvuk,
al' znaj čovik je čoviku vuk.
Da je Bog ima kćer ka šta je imam ja,
da bi joj ime Croatia.
Da je Bog ima kćer ka šta je imam ja,
da bi joj ime Croatia,
da bi joj ime Croatia.