Цреша [Creša] [Croatian translation]

I dan danas kao sanjiva pjesma,

doletjet će miris trešnje,

kada proljeće se rascvate u polju,

jedna trešnja koja mene čeka.

Kada sam morao otići rekao sam im,

sve što imam, i kuću i njivu,

neka uzme svatko što mu treba,

no trešnju nju da nađem živu.

Što je to u ljudima tužno,

da žive u životima tuđim,

tko u moju prošlost plovi,

sasvim mirno, bez da se srami.

Samo vjetar glas sluša,

i kao jeka opet vrača se u dušu,

lijepu pjesmu ne voli baš svatko

i na slavuja kamen baca netko.

Što je to u ljudima tužno,

da žive u životima tuđim,

tko u moju prošlost plovi,

sasvim mirno, bez da se srami.

Nije nebo ovo što vam nude,

nije sunce zlato koje svijetli,

kada bi mogli prodali bi Boga

njima samo jedan će da sudi.

Što je to u ljudima tužno,

da žive u životima tuđim,

tko u moju prošlost plovi,

sasvim mirno, bez da se srami.