Bio je čovjek bez nekog statusa
Tip koji nije izražavao neke ambicije
Svejedno, bože blagi, bio je jak.
NIje imao neki dobar posao
I radio je s ugljenom
U mračnim mjestima na Sjeveru
Zvali su ga "Bure baruta"
Jednog dana uhvatila ga je žuta minuta
I okrenuo je naglavačke
Cijeli jedan bistro sa svim čašama
Silom preživljavanja u tami,
Volio je samo boje večeri
Sunce mu je peklo oči
Bijeli dan oduzimao mu je govor
Bio je to bog tame
Bog dobrano tužan i nesretan
Bog dobrano tužan i nesretan
Jer volio je iznad svega
Jednu djevojku iz ravnice crvene kose
Crvene poput vitica loze
Kose na koju je svjetlost padala
To ga je tjeralo da škilji
Kao da mu sunce šalje znak
Ona ga je povela u berbu
U svježini puteva u nedjelju
Sve je bilo jasno, sve je bilo plavo
I jasnoća se osvetila
Od toga je dobivao glavobolje
Ali činio je ustupke
Nego što, trudio se biti sretan
Tako čovjek gubi ljubav
Ona ga je prevarila jednog lijepog dana
S jednime koji je volio plavetnilo neba
S jednime koji je volio plavetnilo neba
Kad je "Bure baruta" sve shvatio
Radio je na dnu okna
Sav je isijavao potpuno crnim odsjajima
Deset sekundi nije rekao ništa
I onda je sve odjednom to primio
Ah! nije to bio veseo prizor
Bilo ga je dovoljno čuti da se čovjek zapita
Nije to đavao pod zemljom
Vjerojatno jer mu je nalikovao
Jer potpuno je poludio pod zemljom
Kad je pravi barut u igri,
Njih dvojica, oni su eksplodirali
Zemlja, mina i sve naokolo
Nakon tri dana iznijeli su ga gore
S njegovim udjeloom vječnosti
I kad je izašao iz okana
Svjetlost mu se rugala
Sunce je imalo svečanost
Da bi ga po posljednji put gnjavilo
Ali "Bure baruta" bio je izliječen:
On je oženio noć....