Ja plivam u malim morima
I gde sve ispadne dobro
Ako su velika gubim se
I posle nikad ne znam da se vratim
Vidiš, ja ne volim horor filmove
Tužne oči, poglede
Koji završavaju na podu
Ne letim u zatvorenim krugovima
Ne, posle se uvek ponavljaju
Bolje u malim morima
Gde te hladnoća ne vidi
Gde više ne dolazi san
I obećao sam da ću se lepo ponašati
Vidiš, ono što ja hoću jeste da ti prvo kažem
Da sam ja sve ono što traže
Princeze koje ja volim
Ako padaju mokre ptice
Ti i ja nikad nećemo ići gde nam kažu
U slučaju da se ne sećaš mojih zagrljaja
Ostavljam ti svoju pesmu
Sačuvaj taj strah koji bdi na svim i samo ostaje
Samo ostaje
Govoreći stvari koje uvek zvuče tužno
Stvari koje zvuče kao zaborav
Sva ta buka koju prokleta zima
Nikad ne odnese
Jer smo iz mnogo većih izašli
Dođi, kada stignu već ćemo otići
Tamo gde se stvari koje se dešavaju dave u jednoj dobroj kafi
Vidiš, ono što bih ja jeste da te oborim na pod
Da bih ti rekao pogledom ono što glasom ne mogu
Više nikad nećemo biti stranci
Više neću biti onaj koji ti uvek to govori
I učiniću da hladnoća nikad ne pronađe tvoje zagrljaje i ne dođe do moje pesme
Sačuvaj taj strah koji bdi na svim i samo ostaje
Samo ostaje
Govoreći stvari koje uvek zvuče tužno
Stvari koje zvuče kao zaborav
Sva ta buka koju prokleta zima
Nikad ne odnese, nikad ne odnese
I govori stvari koje uvek zvuče tužno
Tananana tanana
Nikad nisam stigao u pogrešnom trenutku
Jer sam uvek upadao otvarajući zatvorene krugove
Vidiš, vidiš ono što bih ja jeste da upadnem u tvoj let
Da bih ti tražio odozgo da i dalje
Da i dalje budeš ono što želim
I u slučaju da se ne sećaš mojih zagrljaja
Ostavljam ti svoju pesmu
Sačuvaj taj strah koji bdi na svim i samo ostaje
Samo ostaje
Govoreći stvari koje uvek zvuče tužno
Stvari koje zvuče kao zaborav
Sva ta buka koju prokleta zima
Nikad ne odnese, nikad ne odnese
Posle nikad ne znam da se vratim
I nastavljaju i nastavljaju i nastavljaju
Govoreći stvari koje uvek zvuče tužno
Koje zvuče kao zaborav
Koje zvuče kao zaborav