Možda sam žurila
jedan korak, bez viđenja koraka
ostavila sam rane
da ne zarastu dobro.
Možda sam naglo
ostavila mnogo stvari
da budu deo puta
u koji sam verovala.
Možda zato što tako sama sam bila jedna,
koja je bila zaljubljena u Mesec,
samo to je bio moj greh,
moga srca, živeći na sve strane,
živelo je moje ludo srce na sve strane.
I volela sam kako žena voli
videla sam u muskarcu raj,
i ako mi preda srce videla sam totalno
ako nisam počela sam
i poveo me je put
i volela sam kako žena voli
i duša je nije napustila
i pokušala sam još jedan dan
sanjala sam san
i zbog ljubavi sam pogrešila
zbog ljubavi sam pogrešila
Možda nije pričao prostor
da bi videla toliko jasno
i na kraju vremena
morala sam da izgubim .
Mogo je da me odnese vetar
koji je živeo u mojim momentima
i na kraju moje savesti
samo sam verovala
I samo zbog preživljavanja ove ludosti
strast je brzo prestala,
tako sam verovala opet
da nebi pala i ponekad nema ove nesvestice
tbog svih potreba da se osećam jače