Imala je svetle oči i ljubičastu haljinu
Bila je kraj majke i porodice oko njih.
Pozirala je odsutno na blagom suncu pred kraj dana.
Fotografija nije dobra, ali možeš da vidiš
Sreću u njima i prijatnost večeri.
Volela je muziku, posebno Šumana i još više Mocarta.
Kao ti, kao ti, kao ti, kao ti,
Kao ti, kao ti, kao ti, kao ti...
Kao i ti u koga gledam sad,
Kao i ti koji spava i sanja,
Kao ti, kao ti, kao ti, kao ti.
Išla je u školu u selu ispod,
Učila je o knjigama, učila je zakone
Pevala je o žabama i princezi zaspaloj u šumi ("Uspavanoj lepotici" fr.prim.prev)
Volela je svoju lutku, volela je svoje drugove
Naročito Ruta, Anu i najviše Džeremija,
I možda bi se venčali jednog dana u Varšavi...
Kao ti, kao ti, kao ti, kao ti,
Kao ti, kao ti, kao ti, kao ti...
Kao i ti u koga gledam sad,
Kao i ti koji spava i sanja,
Kao ti, kao ti, kao ti, kao ti.
Zvala se Sara i nije imala ni osam godina,
Život joj je bio nežnost, snovi i beli oblaci
Ali drugi ljudi su odlučili drugačije.
Imala je svetle oči i bila je tvojih godina
Bila je dobra devojčica, sa običnim životom,
Ali nije bila rođena kao ti, ovde i sada!
Kao ti, kao ti, kao ti, kao ti,
Kao ti, kao ti, kao ti, kao ti...
Kao i ti u koga gledam sad,
Kao i ti koji spava i sanja,
Kao ti, kao ti, kao ti, kao ti.