Živim sam sa mamom
U jednom veoma starom apartmanu
Sarazatova ulica
Kao društvo imam
jednu kornjaču,dva kanarinca
I jednu mačku
Da bih pustio mamu da se odmara
Veoma često idem u kupovinu
I u kuhinju
Sređujem,perem,brišem
Ponekad šijem
na mašini
Ne bojim se posla
Pomalo sam dizajner
Pomalo stilista
Ali moja prava profesija je noć
Vježbam kao transvestit
Ja sam umjetnik
Imam veoma poseban broj
Koji se završava golim integralom
Nakon striptiza
U sobi vidim da
Muškarci ne vjeruju svojim očima
Ja sam homić,oh!
Kako kažu
Oko tri sata jutra
Jedemo među drugovima
Bilo kog pola
U bilo kom baru
Proveli smo se odlično
i bez komplikacija
Izlažemo isitne
Pred ljudima koji trpaju nos
I kamenujemo ih
Ali to činimo s humorom
Premazani u igri riječi
Poliveni kiselinom
Sreli smo neke zakašnjele
Koji da bi zadivili osobe za stolom
Idu i talasaju se
Imitirajući da ih uvjere da smo to mi
I pokrivaju se,jadne budale
Od smijeha
Prave pokrete i pričaju glasno
Tako se ponašaju dive,
glupi tenori
Ismijavanja i uvrede
Me ne dotiču jer je istina
Ja sam homić,oh!
Kako kažu
U čas kada dođe novi dan
Vraćam se da nađem svoje
gnijezdo samoće
Skidam trepavice i periku
Kako neki jadni klovn,nesrećan
zbog umora
Legao sam ali ne spava mi se
Mislim na svoje neraspoložene ljubavi
Tako podrugljive
U tom dječaku lijepom kao Bog
Koji,ne učinivši ništa,upalio je vatru
u mom pamćenju
Moja usta se više nikad neće usuditi
Da mu priznaju moju slatku tajnu,
Moju nježnu dramu
Jer predmet svih mojih turbulencija
Je to što većinu vremena provodi
u krevetu sa ženama
Niko nema pravo na istinu
Da me okrivljuje,osuđuje
I da pojasnim
Da je priroda uveliko
sama odgovorna
Što sam ja homić,oh!
Kako kažu