Prsti su mi hladni i gitara mi je u rukama
Pjesma mi je u duši, nadam se da će je netko razumjeti
Ponekad je srcu teško i hrabrosti nestane
Pa prsti moraju sami odsvirati pjesmu
Oluja pritišće mi ramena i munja sijeva i sruči se prema dolje
Kako je moguće da se osjećam usamljen pored svih okupljenih ljudi
Ali ja dočekujem tišinu kao starog dobrog prijatelja
Pitam se da li ću ikada više osjetiti toplinu
Prsti su mi hladni a žena iščekuje moj dodir
Ne želim da je prođe jeza, ali Gospodine, toliko je trebam
Ona, nezaboravna i izvanredna, leži tamo u mraku
A onda prošaputa, "Ne brini za ruku, dušo, hajd samo već jednom da počnemo voditi ljubav
Prsti su mi hladni