Onog ljeta kad sam slomio ruku
Čekao sam na tvoje pismo
Sada ne osjećam ništa prema tebi
Sada kad te poznajem bolje
Želja mi je bila da sam te mogao voljeti
U nekom prošlom dobu
Prije svjetskog rata, da radim sa nama sve što poželim
Sanjao sam kako vozim kući u Houston
Na podzemnoj autocesti
U kojoj nema nikakvog svjetla
Dok slušamo zvuk
Pokvarenog motora
Osjećam se kao da živim
U gradu bez djece
U vrtu za propast, sa milijunašima, unutar privatnog zatvora
Nikad ne vjeruj milijunašu dok citira propovijed na planini
Znao sam razmišljati kako nisam poput njih
Ali počinjem sumnjati
Sumnjati u to
Dok se skrivaš pod zemljom
Kiša te ne može smočiti
Ali misliš li da tvoja pravednost može platiti kamate tvog duga?
Sumnjam u to
Osjećam se kao da živim
U gradu bez djece
U vrtu za propast, sa milijunašima, unutar privatnog zatvora
Osjećam se kao da živim
U gradu bez djece
U vrtu za propast, ja se krijem unutar mog privatnog zatvora