Ciganine, ti dolaziš sa puste,
Kamo ideš sad ne znam ni ja sam.
Cigane, a ti iz daleke Sijere
Ciganine stari, reci, daj
Moje zemlje sad nema više, znaj.
Konji umorni stoje od silnih daljina,
Svaka nosnica njina pušta zeleni dim.
Oko čerge se vatra u noći crveni,
Tam' u njezinoj sjeni sjede cigani svi.
Kroz noćni muk pjesme pjevaju stare,
Prati ih zvuk violine, gitare.
To je boj svakog cigana svijetom što luta,
Ova sudbina kruta to je ciganska noć.
Kamo ideš ti, ciganine crni?
Opet želim poć' sad u pustu ja
Reci mi, a ti?
Ja ću pak u Sijeru
A ti, starče, kud te vodi put?
Ja sam prestar već pa ću ostat tu.
Nemoj krenuti noćas, ti čekaj do sutra,
S prvim zrakama jutra ti ćeš poći na put.
Sada cigane ovdje sanjari i snatri
Pri razbuktaloj vatri pjesmu ja želim čut'
Ostavi zlo pa zapjevaj još jednom
Legendu o nekom ciganu sretnom.
To je boj svakog cigana svijetom što luta,
Ova sudbina kruta to je ciganska noć.