Zemljo moja na brezuljku,
opruzena kao usnuli starac
dosada, napustanje, nistavnost su tvoja bolest,
zemljo moja, napustam te, ja odlazim.
Sto ce biti, sto ce biti, sto ce biti.
Sto ce biti od mog zivota, tko to zna.
Znam raditi sve ili mozda nista, vidjet ce se od sutra,
i bit ce, bit ce ono sto bude.
Prijatelji su moji skoro svi otisli,
a ostali putuju nakon mene.
Steta, jer mi je bilo dobro u njihovom drustvu,
ali sve prolazi, sve odlazi.
Sto ce biti, sto ce biti, sto ce biti.
Sa sobom nosim gitaru i ako cu nocu plakati,
svirat cu zalopojku zemlji.
Ljubavi moja, ljubim te u usta
koja su bila izvor moje prve ljubavi,
zakazujem ti sastanak, ne znam gdje ni kada,
ali znam samo da cu se vratiti.
Sto ce biti, sto ce biti...