[CB 14] In taberna quando sumus [Croatian translation]

Kada mi u kafani jesmo,

ne zanima nas, od zemlje da smo

već radije na sreću igrasmo

i zbog tog se oznojismo.

Što se u taverni dogodi

Gdje je novac nama sluga

I možda ćeš ti pitati,

zato čuj što ću ti odgovoriti.

Jedni kockaju,

jedni piju,

jedni žive bez diskrecije.

Ti, koji potroše vrijeme na kocku,

neki ostanu goli do kosti

neki pak zarade odjeću za se,

neki su u vreće odjeveni;

ali se nitko ne boji smrti,

već bacaju kocku za vino.

Prvo za onog tko plaća vino;

onda za slobodu pića;

nakon toga za one u zatvoru,

kasnije, tri puta za one što žive,

četiri puta za sve Kršćanstvo,

pet puta za sve vjerne mrtve,

šest puta za sestre labavih vrlina,

sedam puta za vojnike šume,

osam puta za braću u zabludi,

devet puta za razuzdane redovnike,

deset puta za moreplovce,

jedanaest za svađalice,

dvanaest za one što vrše pokoru,

trinaest za one na putovanjima.

Svi za papu i za kralja

piju bez granica.

Pije gospođa, pije gospodin,

pije vojnik, pije kler,

pije ona, pije on,

pije rob iz daleka,

pije brzi, pije spori,

pije bijeli, pije crni,

pije tko je doma, a i lutalica,

pije budala, pije učenjak,

pije siromah, pije bolesnik,

pije prognanik i nepoznati,

pije dječak, pije starac,

pije biskup, pije đakon,

pije sestra, pije brat,

pije baba, pije majka,

pije žensko, pije muško,

pije stotinu, pije tisuću.

Veliki iznosi novca

ne traju baš previše

kada svatko pije,

bez granice i reda;

čak i ako piju sretnih srdaca,

ostat ćemo bez novaca.

Proklet onaj tko nas ruži

neka i njih netko tuži!