Ovdje gdje more svjetluca
i jako puše vjetar
na jednoj staroj terasi ispred sorrentskog zaljeva
jedan čovjek grli djevojku
poslije no što je plakao
zatim pročisti glas i ponovno započne pjesmu
Volim te mnogo
jako, jako te volim znaš
to je već jedan lanac
koji uzavre krv u venama znaš
Vidjevši svjetlost nasred mora
mislio je na noći tamo u Americi
ali to bijahu samo koče svičarice
i bijeli trag jednog propelera
osjetivši bol u muzici
ustaje se od klavira
ali vidjevši da je mjesec prekrio oblak
učinila mu se slađa čak i smrt
Gledao je djevojku u oči
u oči zelene kao more
potom odjednom pusti suzu
i izgledaše mu kao da se ugušio
Volim te mnogo
jako, jako te volim znaš
to je već jedan lanac
koji uzavre krv u venama znaš
Snaga opere
gdje je svaka drama lažna
gdje s malo šminke i gestama
možeš postati netko drugi
Ali dva oka koja te gledaju
tako bliska i stvarna
čine da zaboraviš riječi
zbune misli.
Tako sve postaše malo
također i noći tamo u Americi
okreneš se i vidiš svoj život
kao trag propelera na nebu
Ah da, to je život koji završava
ali on ne mišljaše mnogo
naprotiv osjećao se sretnim
i ponovno započne svoju pjesmu
Volim te mnogo
jako, jako te volim znaš
to je već jedan lanac
koji uzavre krv u venama znaš