Caruso [Croatian translation]

Ovdje gdje more se sjaji

i vjetar jako puše,

na staroj terasi ispred zaljeva Sorento.

Jedan muškarac grli djevojku,

nakon što je plakala,

zatim pročisti grlo i počinje da pjeva:

Volim te jako,

ma toliko, toliko jako znaš…

to je sada već niz (lanac,veza)

koji oslobađa krv u venama, znaš….

Vidio je svjetla na sredini mora,

mislio je na noći tamo u Americi,

ali bila su to samo svjetla

bijele vodene brazde od elise.

Osjetio je bol u muzici,

i ustao od glasovira.

No, kada je vidio da mjesec izranja iza oblaka,

i smrt mu se učinila slađom.

Gledao je u oči djevojke,

u te oči zelene kao more.

Zatim odjednom potekne suza,

i on vjerovao je da se utapa.

Volim te jako,

ma toliko, toliko jako znaš…

to je sada već niz (lanac,veza)

koji oslobađa krv u venama, znaš….

Moć opere,

gdje svaka drama je lažna.

Da s malo šminke i s mimikom,

možete postati netko drugi.

Ali dva oka koja te gledaju,

tako blizu i iskreno,

učine da zaboraviš riječi,

pobrkaju ti i misli.

Tako sve postaje malo,

čak i noći tamo u Americi.

Okreneš se i vidiš svoj život,

kao bijele vodene brazde elise.

Ah da, to je život koji se završava,

ali on ne misli više toliko.

Naprotiv, osjetio je već sreću,

i počinje svoju pjesmu:

Volim te jako,

ma toliko, toliko jako znaš…

to je sada već niz (lanac,veza)

koji oslobađa krv u venama, znaš….