Ovdje, gdje more blista
I jaki vjetar duva
Na staroj terasi s pogledom
Prema zaljevu Sorento
Jedan čovjek je zagrlio jednu djevojčicu
Nakon što je plakao
"Očisti" svoj glas i poče pjevati pjesmu:
Volim te mnogo
Toliko mnogo, ti znaš
To je veza sada
Koja zagrijava krv u venama
Pogledao je prema svijetlu na moru
I pomislio o noćima u Americi
No, to su bile samo lampe ribarskih brodova
I bijelina traga
Osjetio je patnju muzike
Ustao je od klavira
Ali kada je vidjeo
Da mjesec izlazi iza oblaka
Smrt mu se činila slađa
Pogledao je u oči djevojčice
Oči zelene kao more
Tada iznenada suza poteče
I on pomisli da se utapa
Volim te mnogo
Toliko mnogo, ti znaš
To je veza sada
Koja zagrijava krv u venama
Snaga lirike (opere)
Gdje je svaka drama lažna
Gdje, s malo šminke i mimike
Možeš postati neko drugi
Ali dva oka koja gledaju u tebe
Tako blizu i tako stvarno
"Natjeraju" te zaboraviš riječi
Zbunjujući tvoje misli
I tako sve postaje umanjeno
Uključujući i noći u Americi
Pogledaš unatrag i vidiš svoj život
Kao trag (ribarskog broda)
Ah da, život se završava
Ali nije više bio toliko zabrinut
Umjesto toga bio je sretan
I poče ponovo pjevati pjesmu:
Volim te mnogo
Toliko mnogo, ti znaš
To je veza sada
Koja zagrijava krv u venama
Volim te mnogo
Toliko mnogo, ti znaš
To je veza sada
Koja zagrijava krv u venama