U mislima idem u Karolajnu. Zar ne vidiš sunca sjaj? Kako makar ne osjećaš mjesečinu?
Zar to nije kao prijatelj kad me potapše po ramenu? Da, idem u Karolajnu u mislima.
Karen je srebrno sunce, najbolje je da ideš kud i ona i gledaš kako sja,
da je gledaš kako gleda dolazak jutra.
Srebrna suza mi evo navire, plačem, zar ne? Idem u Karolajnu u mislima.
Niko i ne sumnja da je ljubav nešto najfinije,
šapatom reci nešto nježno i ljubazno.
E hej lutko, nebo gori, ja umirem, zar ne? Idem u Karolajnu u mislima.
U mislima idem za Karolajnu. Zar ne vidiš sunca sjaj, kako bar ne osjetiš mjesečinu?
Zar to nije kao prijatelj kad me potapše po ramenu? Idem za Karolajnu u mislima.
Mračno i tiho bješe prošlu sinoć, mišljah da možda čujem zov drumova.
Gusaka u letu i pasa koji ujedaju.
Znakovi koji bi mogli biti i znamenja vele mi da idem, idem, da sam pošao za Karolajnu u mislima.
I pored te svete svjetine oko mene ja još uvijek stojim na tamnoj strani mjeseca.
I čini mi se da ovako može do u nedogled, moraš mi oprostiti
ako sam se pokupio i otišao u Karolajnu u mislima.
U mislima idem za Karolajnu. Zar ne vidiš sunčev sjaj, kako bar ne osjetiš mjesečinu?
Nije li to isto kao kad me drug potapše po ramenu? O, ja idem u Karolajnu u mislima.
Odoh u Karolajnu u mislima.... Već sam otišao, otišao,
Govori o meni samo najbolje
Da možeš da nastaviš i bez mene,
Ja sam otišao,
O, ja sam otišao u Karolajnu u mislima,
Da, otišao sam u Karolajnu u mislima.