U velikom filmskom
Studiju,
Na platformi,
Cijeli svijet je tu,
Dvije zvijezde i glumci,
Redatelj i producent,
Scenaristi, i pomoćnici
I još gomila statista.
Počet će prva scena
Novoga filma o Carmen*
I netko povikne: "Tišina! Počinje!
Priča o Carmen! Priča o Carmen!"
Kao da sudbina, potpuno jednostavno,
Nije čekala ništa drugo nego ovaj trenutak,
Udarila je u ovom času
Među gomilu statista,
Onda odjednom, ona pogleda,
On je dignuo glavu, i vidio,
I u njihovim očima ljubav,
Ali ljubav do kraja njihovih dana...
I netko povikne: "Vrlo dobro! Rez!
Priča o Carmen! Priča o Carmen!"
Ona vidi njega u studiju,
On nju vidi na platformi,
I u gomili statista,
Vezeni kostimi, blještavi kostimi,
Mjesečari, svih dana,
Osvjetljavaju njihovu ljubav,
Bez znanja, preobraženi,
Oni su Carmen i don Jose,
I netko povikne: "Tišina! Počinje!
Priča o Carmen! Priča o Carmen!"
Ali u filmskom studiju,
Eto on ju je jednog dana ugledao
Kako se jako smije, glasno smije
S čovjekom koji je tamo...
Loše mu je od toga, želi otići...
I među gomilom statista
Ona je pala, bez ikakvog zvuka...
I netko povikne: "Vrlo dobro! Rez!
Priča o Carmen! Priča o Carmen!"