Gdje cvijeta ružmarin, tu je i fontana u mraku
Gdje se šeta moja sudbina, tu je i djelić straha
Kojim putem ići, niko mi ne kaza
Koje mi je pravo ime, također ne znam
Kad je mjesec izgubio svoju vunu, a vrabac ulicu
Kad je svaki anđeo vezan, a svaki pas laje
Stavi svoju tugu u ruke i ispusti je u rijeku
Obuci lišće svoga bola i preko njega stavi perje
Iznad svake tratinčice odavde do mora malo je i mojih vlasi
Svaki hrast čuva rezbarine mojih noževa
Ljubavi kućne, ljubavi obučene u bijelo
Nisam to nikada znao ni izdao
Otac mi jastreb, majka gomila, oboje na brdu
Oči im, bez dna, slijede moj mjesec
Noć, noć, noć pusta, sama poput moje vatre
Spusti glavu na moje srce i polako zaspi, polako