On je imao prebivalište na Tajlandu
ona je bila žena pilota
letio je vikendima
bio je to lak život
ali odjednom sve se preokrenulo
i počeo se mijenjati
ona nije ništa propitkivala
nije mislila da je išta čudno
a onda je primio poziv
morao je otići te noći
nije mogao puno o tome govoriti
ali trebalo je sve biti u redu
nije se morao pakirati
trebali su se naći slijedeće večeri
morao je obaviti posao
leteći u Kambodžu
I kako su noći prolazile
ona je pokušala ući u trag prošlosti
način na koji je gledao
način na koji se smijao
izgleda da nikada neće znati
što je ušlo u njegovu dušu
nije mogla to shvatiti
jednostavno nije mogla to sve prihvatiti
imao je najtužnije oči
koje je cura ikada vidjela
plakao je nekoliko noći
kao da je živio san
a kad bi ga ona grlila čvrsto
on bi tražio znakove na njenom licu
kao da ona zna istinu
izgubljen u Kambodži
A onda je došao telefonski poziv
rekli su da će uskoro biti kod kuće
morala je spakirati kovčeg
i imali bi spoj
ali sad je već godina prošla
bez ijedne razmijenjene riječi
a sva ljubav koju je znala
nestala je u izmaglici
(Kambodža- ne plači, sada- bez suza, sada)
I sad kad su godine prošle
bez ijedne izmijenjene riječi
ali ostala je samo jedna stvar
itekako znam
ona neće više vidjeti njegovo lice