Postoji cesta na nebu
Duga kao vječnost
I u nekim vedrim noćima
Možeš vidjeti gomilu što ide
Oni su izrezani
Odbačeni svake generacije
Ljudi ničiji, ničijega identiteta
Imaju oči poput dosade
Izbuljene poglede što više ne sanjaju
I koliko mogu hodati
Za još metar dostojanstva
Postoji cesta na nebu
Duga poput vječnosti
Ne nazivaju ih anđelima i ne nazivaju ih svecima
Možda su oni ljudi
Što su ostali iza poput mnogih
Poput mnogih
Ne nazivaju ih anđelima i ne nazivaju ih više
One usne što govore i govore
Ali što ne kažu ništa
Baš ništa
Postoji cesta na nebu nadalje
I svog starog možeš naći tamo
Koji iznojava svoju zemlju koja
Iznojava i dušu
Postoji cesta na nebu
Duga poput vječnosti
Ne nazivaju ih anđelima i ne nazivaju ih svecima
One usne što govore i govore
Ali što ne kažu ništa
Baš ništa
Naravno, to su ljudi
Što ostaju ljudi u svakom pogledu
Najdubljem
Postoji cesta na nebu, znaš
Ali koja u raj još ne vodi
Postoji cesta na nebu
Što odvede u đir i onda vrati ovamo