Ne pronalazim riječi,
kojima bih izrazio da te volim.
Ne znam kako ti objasniti
da činiš me da osjećam se ovako..
kao da je ljeto..
i zima nije ni postojala...
kao da sve je stalo....
I uz taj osmjeh, koji mijenja život,
pogledala si čak do ovdje..
I sada više ne mogu gledati*,
da ti nisi ona koja me voli...
I kako da gledam te,
te oči koje ostavile su me u siječnju,
kada znam da nisu moje i da umirem..
sudbina nam nije dozvolila da nastavimo...
Oh, i kako da ti kažem,
da ne želim da ova ljubav bude privremena,
da odjednom znam da doći će dan i ja ću te čekati..
sudbina nam ne bi trebala biti važna...
Ne znam kako da ja budem ja,
ako nisi pored mene.
Čine se dugi ti mjeseci,
ako nisi pored mene ti..
I tim osmjehom, koji nikada se ne zaboravlja,
došla si i vidio sam te, i više ne mogu podnijeti,
da ti nisi ona koja me voli...
I kako da gledam te,
te oči koje ostavile su me u siječnju,
kada znam da nisu moje i da umirem..
sudbina nam nije dozvolila da nastavimo...
Oh, i kako da ti kažem,
da ne želim da ova ljubav bude privremena,
odjednom znam da doći će dan i ja ću te čekati..
sudbina nam ne bi trebala biti važna...
I kako te zaboraviti,
kada život me naučio da ti otići ćeš prva..
Ne zanima me udaljenost, ja te volim,
i na kraju znam da bit ćeš pored mene...
Čekat ću te!
Kada se istinski voli, vrijeme ne postoji
i kunem ti se nije kraj priče..
sudbina nas ne može rastaviti....
Kako da gledam te...?!