To je jedan užasan čovjek
Sa lijepim očima
Uzeo me za metu,
Daruje mi udarce
Tjera me na plač
Jednim pogledom
Izazove mi drhtanje
Kad kasni.
To je jedan užasan čovjek
Zelenih očiju
On gleda kroz mene
Gleda ravno kroz mene
Ja sam prozirna
Kad je preda mnom
Ja plačem, naričem
Ostanem bez glasa
Okliznem se niz padinu
Od straha i trepeta
Taj me čovjek proganja
Stavlja me na križ
To je jedan užasan čovjek
To je jedan užasan čovjek....
Ali kad me mazi
Kad osjećam njegove dvije ruke
Dođu mi kao melem
Na moje oči pune tuge
Tad oživim
Ponovno doživim proljeće
Sreća me doziva
Srži moga ljubavnika
To je jedan užasan čovjek
Tužnih očiju
Moje je srce meta
U koju on najbolje pogađa
On se vraća meni
Vraća se uvijek
S velikim LJ
To se zove LJubav
To je jedan užasan čovjek
On se boji mraka
U mome krhkom naručju
Umiri se i smije se
I onda zaspe
I ja ga gledam
On nema više moć
Ja sam ta koja njega čuvam
Stražar vani
Za mene, gubitnik
Kad dođe zora
Napuštam stražu
Tog užasnog čovjeka
Tog užasnog čovjeka
Tog užasnog čovjeka
Tog užasnog čovjeka
Užasnog... Užasnog...
(uzdah)