Ah, kako je to krasno!
Imaš lijepo lice
I kad mi tvoj osmijeh zakači srce
Jer došla sam ti potpuno sama
Bez da si me tražio
Glumiš frajera
I na ulici,
Kad se šetaš,
Hodaš poput lijepe životinje.
Ti promatraš žene.
Bolesna sam od toga
I ti dobro znaš
Da mi je od toga loše
Ali ne govorim ti ništa
Jer te volim.
Patim zbog tebe
Dobro je to, svejedno.
Mogao bi me povrijediti
I još puno jače
A da ti ništa ne kažem,
Dakle, ti si jači.
Jer ti si velik,
Ja skroz mala
I te tvoje šake
Izgledaju kao da su teške,
Ja uvijek kažeš da
I to je tebi na korist
I ja ti se pokoravam.
Ti pobjeđuješ uvijek.
Ah... Nisi ti loš.
Malo si grub.
Nije to tvoja krivica
Ti si takav,
A ja opet
Ne volim svađe.
Bojim se sukoba.
Ne mijenjamo se,
Tako, ja ne kažem ništa
Jer te volim
I zato što je pokoravanje tebi
Sve skupa u redu.
Onda bi zasluživao bolje
Jer bih ja bila u krivu.
I dovoljno nas je pogledati
Ti si onaj koji je jači.
Ali ima dana
Kad si više manje isti.
Kad te uhvati čama
Ili dosada,
Kad ti je potrebno osjećati
Da te netko voli
I tih dana
Postaneš skroz malen.
I onda te ja uzmem
Na svoje grudi.
Slušam tvoje srce
I vrlo je umiljato.
Postanem skroz velika
I mazim te.
Gotovo pa sam sretna
I zaboravim sve.
Tamo, u mojim rukama,
Ne usudiš se ništa reći.
Na usnama imaš
Lijep osmijeh
I poput malog djeteta,
Zaspeš.
Pa... Stvarno,
Ti si taj koji je jači.