To je bilo u Hamburgu, u Santiagu,
U Whitechapelu, ili na Borneu,
To je bilo u Hamburgu, u Santiagu,
U Rotterdamu, ili u Friscu...
Hej, dečko! Ideš sa mnom?
Prijatelju! Volim te puno!
Ljubljeni! Dođi spavati sa mnom!
To je bilo u Hamburgu, pod kišnim nebom,
Kad oblaci uzdižu se skroz polako,
Kao što se dižu teške teglenice,
Uzduž rive, umiru od dosade,
To je bilo u Hamburgu ili možda drugdje
Gdje su svi momci zaljubljeni,
Gdje su svi momci, nakon svega,
Ja dovedem u ravnotežu san čistoga srca...
To je bilo u Hamburgu, u Santiagu,
U Whitechapelu, ili na Borneu,
To je bilo u Hamburgu, u Santiagu,
U Rotterdamu, ili u Friscu...
To je bilo u Hamburgu, pod kišnim nebom,
Gdje je stavio ruke oko mene
I postigao da plačem od sreće
Dok me tako snažno stezao uza se,
Rekao mi je "Volim te! beskrajno,
Pusti sve te mornare!
Pusti more, i onda dođi!
Ja, ja ti sreću nudim..."
"Slatkiš moj..."
To je bilo u Hamburgu, pod kišnim nebom,
U bordelima za moreplovce
Po kojima se još uvijek klatim,
Ruku otvorenih do beskraja...
Jer ja, ja sam poput mora,
Imam srce preveliko za samo jednog tipa,
Imam srce preveliko i zato je to tako
Da ja vodim ljubav po cijeloj zemlji...
To je bilo u Hamburgu, u Santiagu,
U Whitechapelu, ili na Borneu...
Doviđenja, dečko...
Adio, prijatelju...
Ćao, ljubljeni...
......Zbogom, slatkišu!...