“Ne gledaj, ne gledaj” tiho govore sjenke.
Šapatom me od tebe tjerajući
“Ne budi se noću da je gledaš kako spava.
Ti znaš da ćeš uvijek gubiti.
Ovu drhtavu.
Obožavanu.
Razbarušenu ludu djevojku.
Ali svake noći, ja gorim.
Ali svake noći ja tvoje ime zovem.
Svake noći, ja gorim.
Svake noći ja ponovo padam.
“Oh ne pričaj o ljubavi” predu sjenke.
Mrmljanjem me od tebe tjerajući.
“Ne govori o svjetovima kojih nikad nije bilo.
Kraj je jedino što je ikad stvarno.
Nema toga što bi ikad mogao reći.
Ničega što bi ikad mogao uraditi.
Pa ipak, svake noći, ja gorim.
Svake noći tvoje ime uzvikujem.
Svake noći gorim.
Svake noći san je isti.
Svake noći gorim.
Čekajući svog jedinog druga.
Svake noći ja gorim.
Čekajući da dođe kraj svijeta.
“Samo zamaskiraj svoje lice” smješkaju se sjenke.
Odmičući me od tebe..
“Oh nema veze kako ćeš se sakriti.
Naći ćemo te ako hoćemo.
Zato lezi nazad i zatvori oči.
Spavaj malo.
Mora da si umoran.
Ali svake noći ja gorim.
Svake noći tvoje ime zovem.
Svake noći ja gorim.
Svake noći iznova padam.
Svake noći ja gorim.
Zapomažem životinjskim urlikom.
Svake noći gorim.
Sanjam crni, kao vrana, san.
Sanjam crni, kao vrana, san …