Na Boulevardu du Crime,
Da bi vidjeli pantomimu,
Večeras, ljudi se guraju.
U kazalištu Funambules,
Pierrotove* ljubavi,
Tjeraju Margot na plač
I smijeh u muci
Pariz, tisuću osamsto tridesete
Maske su od zelanoga damasta
I gomila mrmlja,
U okružju karnevalskih maski.
Ali u gomili koja se smije Pierrotu
Uvijek je neki Harlekin.
U životu, potrebni su harlekini,
Bez njih ljubav, ne bi bila više nego samo riječi.
Također, kada se Pierrot smije,
To ide sve do ljubavnika raja...
Na Boulevardu du Crime,
Da bi vidjeli pantomimu,
Večeras, ljudi se guraju.
U kazalištu Funambules,
Pierrotove ljubavi,
Tjeraju Margot na plač
I smijeh u muci
Pariz, tisuću osamsto tridesete
Maske su od zelanoga damasta
Za nadrealne plesove
I gomila mrmlja,
U okružju karnevalskih maski.
Ali svi ti ljudi koji su se smijali Pierrotu
On je sam, plakao je zapravo
Nakon što je žena koju je volio
Otišla večeras bez riječi.
Tako, kad Pierrot se smije,
Skroz visoko plaču ljubavnici raja...
Na Boulevardu du Crime,
Da bi vidjeli pantomimu,
Večeras, ljudi se guraju.
U kazalištu Funambules,
Nevolje Pierrotove
Uz suze, uz pljesak
Tjeraju na smijeh u muci
Pariz, tisuću osamsto tridesete
Kakav izvanredan talent.
To je ludilo i smijeh.
To, to je pravi Pierrot.
Hajde! Idemo! Ponovi svoju točku...
Skroz visoko plaču ljubavnici raja