Poput udarca vratima koji želiš mi dati,
svaki sloj boje je previše.
Nemoj se kamuflirati u svojoj istini,
u ovom trenu neću to tolerirati.
Jeftine, usne od gume,
ne očekuj da sada šutim i pretvaram se.
Došlo je vrijeme srama,
da vidim imaš li hrabrosti napraviti račun.
Sada kada smo u dvoje,
ugasila su se svjetla spaljujući scenarij.
Ne skreći pogled, dobro znaš što se dogodilo,
možeš sačuvati svoju najbolju glumu.
Sada smo oboje,
bez moguće budućnosti i u podnožju kanjona.
Postoje meci koji ubijaju iznutra,
greške koje nikada ne opraštaju bol,
i nema rane koja zacijeli bez izgovaranja zbogom.
Kao sjena među mojim strahovima,
kao upozorenje koje budi tvoje zaplete.
Sve u krivo vrijeme, sve je prokleto,
vidio sam te kako me lažeš, dok skoro sam povračao.
Osjeti vrijeme, prekini slavu,
ugrizi moju ruku u ime cijele priče.
Ušutkaj me kao u nedjelju,
gubeći vrijeme kukajući, umjesto da vrištimo.
Sada kada smo u dvoje,
ugasila su se svjetla spaljujući scenarij.
Ne skreći pogled, dobro znaš što se dogodilo,
možeš sačuvati svoju najbolju glumu.
Sada smo oboje,
bez moguće budućnosti i u podnožju kanjona.
Postoje meci koji ubijaju iznutra,
greške koje nikada ne opraštaju bol,
i nema rane koja zacijeli bez izgovaranja zbogom.
Loša trava, jeftino srebro,
i ja isto znam kako lagati od sutra.
Nema stiha koji se ne rimuje
s otrovom i jabukom.
Sada kada smo u dvoje,
ugasila su se svjetla spaljujući scenarij.
Ne skreći pogled, dobro znaš što se dogodilo,
možeš sačuvati svoju najbolju glumu.
Sada smo oboje,
bez moguće budućnosti i u podnožju kanjona.
Postoje meci koji ubijaju iznutra,
greške koje nikada ne opraštaju bol,
i nema rane koja zacijeli bez izgovaranja zbogom.