''Rođen sam između purpurnih slapova
Bio sam slab, još bez blagoslova
Mrtav za svijet. Živ za putovanje.
Jedne noći sam sanjao, bijelu ružu kako vene
Novoređenče kako se utapa, životnu samoću
Sanjao sam svu svoju budućnost, oživio svoju prošlost
I svjedočio ljepoti zvijeri''
Gdje su nestali svi osjećaji?
Zašto je svo smijanje prestalo?
Zašto sam voljen samo kad me nema?
Kad odem natrag u vrijeme da blagoslovim dijete
Kako mogu opet osjećati?
Dana mi je šansa, da li ću se vratiti?
Zašto sam voljen samo kad me nema?
Kad odem natrag u vrijeme da blagoslovim dijete
Misli na mene dovoljno dugo da nastane uspomena
Dođi i još jednom blagoslovi dijete
Nikad se u svom životu nisam osjećao tako sam
Dok sam pio iz čaše koja je odbrojavala moje vrijeme
Otrov je bačen u ovu čašu čovječanstva
Piti ga, znači pratiti stazu lijeve ruke
''Gdje su nestali svi osjećaji?
Zašto je najsmrtniji grijeh voljeti kao što sam ja volio tebe?
Sad bez blagoslova, nostalgičan u vremenu
Uskoro ću biti slobodan od brige, od ljudske patnje
Moja priča je najgorkija istina
Život nam plaća ali samo zemljom i prahom i tamnim tihim grobom
Sjeti se moje dijete, bez nevinosti križ je samo željezo
Nada je samo iluzija, a oceanska duša samo ime
Nek te Dijete blagoslovi i čuva zauvijek''