Znam da je ponestalo razloga,
a da je previše izgovora,
s tobom je pakao,
a sada si smisao mog života.
Ti kažeš belo, ja kažem crno,
ti kažeš odlazim, a ja dolazim.
Gledam na svet u svim bojama, a ti samo crno-belo.
Kažu da je ljubav dovoljna,
ali nemam snage da se suočim s tim,
ti si taj koji me rastužuje,
ali si jedini koji me može utešiti.
Poklanjam ti ljubav, poklanjam ti život,
uprkos bolu, ti si taj koji me inspiriše,
nismo idealni, već smo suprotnosti,
VOLIM TE svom snagom, MRZIM te na trenutke.
Poklanjam ti ljubav, poklanjam ti život,
poklanjam ti sunce kad god zatražiš,
nismo idealni, već smo suprotnosti.
Dok sam s tobom uvek bih pokušavala...
I šta sve ne bih pružila...
Mrziš me, voliš me, kontradiktoran si,
očajnički si mi u mislima,
koliko god te tražila,
ti si taj koji mene pronalazi.
Kažu da je ljubav dovoljna,
ali nemam snage da se suočim s tim,
ti si taj koji me rastužuje,
ali si jedini koji me može utešiti.
Poklanjam ti ljubav, poklanjam ti život,
uprkos bolu, ti si taj koji me inspiriše,
nismo idealni, već smo suprotnosti,
VOLIM TE svom snagom, MRZIM te na trenutke.
Poklanjam ti ljubav, poklanjam ti život,
poklanjam ti sunce kad god zatražiš,
nismo idealni, već smo suprotnosti.
Dok sam s tobom uvek bih pokušavala...
I šta sve ne bih pružila...
Ukoliko si moj svet, ako tvoje ruke mogu
izlečiti moje rane, šta ne bih sve pružila...
Samo u tvom naručju mogu plakati, smejati se,
uživati u dodirima...
Poklanjam ti ljubav, poklanjam ti život,
uprkos bolu, ti si taj koji me inspiriše,
nismo idealni, već smo suprotnosti,
VOLIM TE svom snagom, MRZIM te na trenutke.
Poklanjam ti ljubav, poklanjam ti život,
poklanjam ti sunce kad god zatražiš,
nismo idealni, već smo suprotnosti.
Dok sam s tobom uvek bih pokušavala...
I šta sve ne bih pružila...